RSCN3982

Hamzalija Muhić

Historičar umjetnosti Vefik Hadzismajlović i slikaru Muhuću

Hamzalija Muhić gradnju svoje slike počinje od podloge koju dugo priprema i promišlja, dajući joj sodirani zvuk potištenosti, patnje i, reklo bi se, bogate i plemenite snovidosti, koja u sebi nosi tragove očaja, ljudske tuge i pustoši. Emotivno su Muhićeve podloge primjeri neveselog shvatanja svijeta i života, pa cijeli ansambl izloženih radova doživljava se kao molska fuga neke gotovo ugasle melodije, ispunjene sjetotom i bezizlazom. Na podlogama, za koje smo već rekli da su fonovi sjete i potištenosti, Hamzalija Muhić duboko promišlja i suptilno aplicira svoje crteže, trodimentionalne predmete (kreirane ili uzete iz ambijenta u kojem zivimo), fotografije, staklene posude, knjige natpise i još mnogo čega drugog. Nastaje tako svijet neke naglašene snovidosti, zaumlja i otudjenja, u kome posebnu vrijenost čine crteži, infantilni, dječiji, kao somnabulni, a tu su i delikatni, dragocjeni koloristički akcenti (neka olovka, nešto kao oblutak, nešto kao ptica ili leteća sova), što sa ugaslom pozadinom djeluje kao tihi, decentni poetski akord. Tako Muhić gradi svoje mišlju nadahnute cjeline, koje, male u formatu slaže u i dijeli u horizontalne i vertikalne nizove, stvarajući neku likovnu sintaksu, čiji smisao shvatamo kao pokušaj da se likovno obuhvati raznolikost svijeta, zbilje i života, i to sve u nekoj otudjenosti, nekom očajanju i  bolnoj snovidosti. Muhićeve slike i njihovi nizovi naglašeno nose vrlinu da budu iznad svake dopadljivosti i konformizma, njegujući plemeniti rafinman, kako u crtežu, apliciranim predmetima, tako i u korištenju boje. Sve je to dovedeno do nekog vrhunca delikatnosti postupka, pri čemu su crteži, boje i aplicirani predmeti tek samo dijelovi nekih cjelina u kojima nalazimo bogate naslage likovne misaonosti, duboke sjete i neke podsvjesne, reklo bi se, moderne nadrealističke odlutanosti. Korijene ovakvih shvatanja slike Muhić je mogao naći u mnogim savremenim likovnim tokovima, od moderne do postmoderne, od enformela do konceptualizma, od Dišana do Dibifea itd., ali uvjek, nikada ne napuštajući da svim tim uticajima da svoj snazan ljudski dah i svoju subjektivnost.

Radovi

Umjetnici